Što je virtualna elektrana?

Pod pritiskom klimatskih promjena, Europska Unija predvodi prijelaz prema čistoj proizvodnji energije direktivom „Clean Energy for all Europeans“, koja nalaže ugljičnu neutralnost svih članica do kraja 2050. Uz liberalizaciju elektroenergetskih sustava u Europi i diljem svijeta, došlo je do razvitka novih poslovnih modela, od kojih je virtualna elektrana jedan od najbitnijih. Razlog je sve veća integracija distribuiranih obnovljivih izvora energije u zgrade i otvaranje manjih privatnih elektrana.

Mana je ovih tipova izvora volatilnost isporuke energije u prijenosni sustav, čime može doći do fluktuacije u frekvenciji struje. Kako bi spriječili disbalans, novi sudionici agregiraju različite izvore energije na tržištu u takozvanu virtualnu elektranu i time postaju agregatori, odnosno operatori virtualnih elektrana. Zbog malih individualnih snaga i nemogućnosti malih proizvođača da se sami zastupaju na tržištu, agregatori služe kao posrednici koji omogućuju vlasnicima izvora sudjelovanje na tržištu. Osim proizvodnje, sustav se može održavati i većom potrošnjom, čime se povećava kompleksnost. Stoga, agregator u direktnoj komunikaciji s operaterom prijenosnog sustava održava balans paljenjem ili gašenjem izvora i trošila. Osim balansiranja sustava, ostali poslovni modeli omogućuju direktno trgovanje strujom iz priključenih izvora.

Međutim, to se može naći samo na potpuno liberaliziranim tržištima zapadne i sjeverne Europe, poput Norveške, Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke. Hrvatsko je tržište trenutno u procesu liberalizacije te se zasad oslanjamo na tradicionalne načine proizvodnje energije.